You are currently viewing PsihoŠta?!

PsihoŠta?!

Često me ljudi, kada im kažem da sam u edukaciji za psihološkog savetnika, pitaju za konkretne savete šta da rade u vezi sa određenim problemom u privatnoj ili poslovnoj sferi. Kada se, grubo rečeno, pobunim, jer, kako bih ja znala šta oni treba da rade u svom životu bolje od njih, onda pokušavaju da mi to pobiju argumentima poput: „Pa ti si psiholog, bolje znaš od mene.“

Evo kako obično izgleda ta konverzacija:

Osoba: „Kaži mi ti kao stručno lice, šta ja da radim sa…“

Ja: „Kako ja mogu da ti kažem šta da radiš sa….kad je to tvoj….“

Osoba: „Pa ti si psiholog, valjda znaš bolje od mene.“

Ja: „Nisam ja psiholog.“

Osoba: „Dobro, psihijatar si!“

Ja: „Nisam ni psihijatar.“

Osoba: „Dobro, psihoterapeut si!“

Ja: „Nisam ni psihoterapeut…još uvek, planiram da budem.“

Osoba: „Pa dobro, pa šta si ti?!“

Ja: „Pa psihološki savetnik u edukaciji.“

Osoba: „Pa dobro, to ti je to, psiholog!“

Ja: „Pa, nije! Ja sam završila defektološki fakultet, specijalni pedagog sam i ne mogu biti psiholog sve dok ne završim psihologiju.“

Osoba: „Pa dobro, pedagog si, eto.“

Ja: „Pa, nisam ni pedagog, već specijalni pedagog, nije to isto.“

Osoba: „Pazi, specijalka!“ (ovde još i pomisle kako sam uobražena pa sam specijalna, a ne običan pedagog). 😀

Ponekad se nerviram što moram toliko da objašnjavam svaki poziv i zanimanje i što ljudi barataju terminologijom kao da su u pitanju žvake pa „hoćeš one sa jagodom ili plave, ljute, ista im je svrha, žvaću se“. S druge strane, mnogo puta sam i smirena jer u mojoj okolini, pa i u našoj kulturi, inače, nema puno ljudi koji idu kod psihologa, psihološkog savetnika ili psihoterapeuta na razgovor, a i oni koji idu to kriju jer se stide.

Razlika između psihološkog savetnika i psihoterapeuta je ta što klijent na psihoterapiji sa svojim psihoterapeutom prolazi kroz  dublji proces, proces promene ponašanja, načina razmišljanja, načina svakodnevnog funkcionisanja, dok prorađuje svoju prošlost, detinjstvo, odrastanje, odnose u koje ulazi itd. Zbog raznih otpora, transfera prema terapeutu i kopanja po prošlosti i sadašnjosti, ovaj proces obično traje dugo, i po nekoliko godina.

Psihološki savetnik je, pak, osoba koja pomaže klijentu da reši neki određeni problem poput anksioznosti, paničnih napada, probleme sa odabirom partnera, probleme sa učenjem, probleme sa profesionalnim sagorevanjem itd. Zbog toga ovaj proces traje mnogo kraće nego proces psihoterapije.

Jedna od čestih zabluda jeste to da te psihološki savetnik posavetuje nešto konkretno, mnogo pametno i nešto što je mnogo dobro za tebe (šta da radiš, gde da ideš, koji smer da odabereš), pa ti onda rešiš svoj problem zauvek. Sam naziv „savetnik“ navodi na to, ali se zapravo ne radi o tome. Psihološki savetnik, slično kao psihoterapeut, usmerava klijenta tokom rada na svom konkretnom problemu, ali klijentu nije oduzeta aktivna uloga. Klijent nije pasivni posmatrač dok neko rešava njegove životne probleme, već aktivno učestvuje u tome.

Još jedna od zabluda u kojoj sam i sama, priznajem, nekada bila, jeste to da psihoterapeuti i psihološki savetnici mogu da nam čitaju misli. Svaki put kad bih stala makar i ispred psihologa, a kamoli prishoterapeuta, imala sam osećaj da me jednim pogledom skeniraju celu i tako znaju sve moje tajne, mračne misli, mane i vrline. Ovu predrasudu sam razbila na ličnoj psihoterapiji sa svojom terpeutkinjom, kada sam shvatila da mi ipak nije pročitala misli onda kada sam bila ubeđena da jeste. 😊

Osim toga, zabluda je i da psihoterapeuti i psihološki savetnici uek znaju šta je za vas najbolje u svakom trenutku. Ne. Te osobe postoje da bi nam pomogle u našem procesu rasta, da bi nam pomogle da zacelimo i rešimo neki gorući problem u svom životu. Oni ne znaju uvek šta je bolje za vas, šta bi trebalo da radite, a šta ne, gde da idete, koji posao da radite i sl.

Da biste znali šta je najbolje za vas i radili ono što je najbolje za vas u tom trenutku, potrebno je da radite na sebi. To podrazumeva napor, a psihološki savetnik i psihoterapeut je neko ko vam pomaže na tom putu ličnog rasta. To je neko ko vam daje podršku kada vam je teško, neko ko vam pruži razumevanje i za ono čega se stidite, neko ko pokaže koliko je ponosan na vas kada vidi kako napredujete…

Sve dok smo sa sobom na VI imaćemo ove predrasude i nećemo ih tako lako puštati. Jednom kada započnemo sa sobom na ti, shvatićemo da su nas sve te predrasude od ranije kočile da započnemo i prepustimo se procesu ljubavi prema sebi.

Zavolimo sebe i budimo sa sobom ponovo na TI.